Govor je fascinantan oblik komunikacije svojstven čovjeku. Govorom izražavamo sve što nas čini misaonim bićima. Naš govor i glas su dijelovi našeg osobnog identiteta, a izuzetno su važni u svim aspektima našeg života.

Glas nastaje prolaskom zraka iz pluća kroz glasnice, a modulira se u različite zvukove govora prolaskom kroz rezonancijske šupljine (ždrijelo, usna i nosna šupljina) i artikulacijske strukture (jezik, nepce, usnice, obrazi..).

Kada glas dođe do ždrijela, velofaringealna porta igra ključnu ulogu u usmjeravanju zvuka i protoka zraka u odgovarajuću rezonancijsku šupljinu - nosnu ili usnu.
Velofaringealna porta je dio ždrijela, prolaz koji povezuje nosnu i usnu šupljinu. Nalazi se u razini mekog nepca, koje čini njen prednji dio, a njene bočne stranice i stražnju stranu čine bočne i stražnja stijenka ždrijela. Zamislite velofaringealnu portu kao otvor koji se stezanjem mišića može zatvoriti, kao sfinkter. Pri zatvaranju se stežu i međusobno približavaju stražnja i bočne stijenke ždrijela, a meko nepce se diže prema gore i straga kao zalistak. Kada velofaringealna porta radi normalno, ona svojim zatvaranjem može potpuno zatvoriti prolaz između usne i nosne šupljine. To se događa kod gutanja, kada zatvaranje velofaringealne porte sprječava odlazak hrane i tekućine iz grla u nos, i pri stvaranju određenih glasova koji nisu nazalni - svi glasovi osim /m/, /n/ i /nj/.

Shema preuzeta s web stranice: https://gramatika.hr/pravilo/podjela-glasova/1/

Shema mehanizma gutanja, preuzeto i modificirano s web stranice: https://www.statpearls.com/point-of-care/29782

U zatvaranju velofaringealne porte sudjeluje nekoliko mišića, od kojih su najvažniji m. levator veli palatini (mišić podizač nepca) i m. constrictor pharyngis superior (gornji konstriktor ili "stezač" ždrijela). Osim ta dva mišića, aktivno sudjeluju i m. palatopharyngeus, m. salpingopharyngeus i m. tensor veli palatini (mišić zatezač nepca).

Velofaringealna insuficijencija je stanje neadekvatnog, nepotpunog zatvaranja velofaringealne porte. U literaturi nalaze se još izrazi velofaringealna inkompetencija, pri čemu se misli primarno na kompromitiranu pomičnost porte; velofaringealna insuficijencija, pri čemu se naglasak stavlja na nedostatak tkiva (npr. nepce koje je kratko ili hipoplastično) kao glavni uzrok nepotpunog zatvaranja, i velofaringealna inadekvatnost, koja obuhvaća kombinaciju nedostatka tkiva i nedostatka pomičnosti. Pojmovi se koriste naizmjenično, a često se koristi kratica VPI.

Obilježja VPI:

• "bježanje" zraka kroz nos
• nazalna rezonancija tijekom nenazalnog govora - zvukovi koji inače nisu nazalni "čuju se i kroz nos"
• nazalna regurgitacija progutane hrane ili tekućine
• u novorođenčadi - sporo i produljeno hranjenje i nosna regurgitacija

Govorni poremećaji koji se javljaju kod VPI su:

• poremećaji nazalnosti (hipernazalna rezonancija)
• slabost u izgovoru suglasnika kod kojih je potrebno stvoriti veći tlak u usnoj šupljini (osobitov p, b, t, d, k, g, s, z, š, č, ć, j, f, v)
• artikulacijske pogreške koje nastaju kao kompenzacija za bježanje zraka kroz nos

Poremećaji nazalnosti:

• hipernazalnost: kod svih glasova u govoru uočava se nazalni prizvuk
• rinolalija: nazalnost je toliko izražena da oštećuje ili onemogućava izgovor pojedinih glasova
• hiponazalnost: nazalnost nedostaje pri izgovoru glasova /m/, /n/, /nj/ te oni poprimaju obilježja svojih svojih oralnih parova /b/, /d/, /lj/
• miješana nazalnost: nepoželjna prisutnost nazalnosti pri izgovoru oralnih glasova i nedostatak nazalnosti kod nazala

Tablica preuzeta s web stranice: https://logotherapia.hr/dijagnostika-i-terapija/nepravilan-izgovor-glasova/

U slučaju postojanje bilo kakve govorne poteškoće ili sumnje na velofaringealnu insuficijenciju, dijete treba pregledati logoped. Djeca s rascjepom ionako bi trebala biti u relativno redovitoj kontroli logopeda. Neće sva djeca s rascjepom imati potrebu za logopedskom terapijom, ali dobro je da se jednom godišnje učini kontrolni pregled kako bi na vrijeme uočile i ispravljale eventualne govorne poteškoće koje se mogu razviti.

U dogovoru s logopedom odredit će se potrebne pretrage da bi se objektivizirao stupanj velofaringealne insuficijencije ili odredila vrsta govornog poremećaja. Ovisno o tome, odredit će se terapija. Neke je poteškoće moguće ispraviti logopedskom terapijom, a u nekim slučajevima može biti potrebno kirurško liječenje.